Na Velikoj i Maloj otoci, u blizini Bihaca, u austrougarskom periodu, otkriveno je dobro ocuvano sojenicko naselje, datirano u period kasnog bronzanog i starijeg zeljeznog doba (od 10. do kraja 4. vijeka stare ere). Na lokalitetu Gradina pronadjeni su tragovi naselja iz mladjeg zeljeznog doba i prethisorijska nekropola (800-250 godine stare ere).
Sojenicko naselje se sastojalo od drvenih zgrada sagradjenih na platformama, dimenzija 6-8 x 10-12m. Izmedju su bili prilazi za camce. Prilikom izgradnje platformi pobijani su kocevi-sohe (kojih je otkriveno preko 2500) u prvobitno dno rijeke i stvorena je vjestacka barijera. Nakupljanjem materijala oko barijere se vremenom formirao otok i tlo se stabiliziralo.
Nalazi vezani za ovo naselje su raznovrsni: solje, zdjele, lonci, urne, fibule i drugi materijali. Oni ujedno predstavljaju najstarije nalaze prethistorijskog plemena Japoda.
U antici i srednjem vijeku na ovom mjestu nastavljen je zivot u izmjenjenim okolnostima. Srednjovjekovni grad Ripač na Velikoj otoci se u pisanim izvorima spominje od 1408. do 1697.godine. Razrusen je 1591.godine usljed eksplozije.
Lokalitet je samo djelomicno istrazen, a arheoloski nalazi se cuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu i u Regionalnom muzeju Pounja u Bihacu.