Oko stopala mi cvetaju bele rade, oko zgloba se uplicu u vencice, pridizem se i pocinjem da koracam nekom tajnom stazom, bez mesecine, izmedju zidova od pamucnih tkanina obraslih brsljenom vodjen uzicom Vaseg mirisa. Koracam a ne stajem na zemlju, zadrzavam dah, i posrcem pod strasnim teretom ceznje koja me razdire…
Sanjam.
Stajete ispred mene, necujnim korakom Vam u stope stajem, mesaju nam se kose, i haljine, zaplicemo se kao plod i kostica postojanosti gorucih snova. Cestice koje nas spajaju stare su vekovima…
Pismo Petra Ivanovica Voluhina -
http://www.inter-caffe.com/lista-879.html