Sve nas je, evo manje, bez povratnih karata i prtljaga u ovom zivotu gde grlo rdja od alkohola i neznosti, a zene namerno nose tugu sa one strane do koje nikad ne dopiru nase utrnule ruke.
Ricu mi prazne boce ispod cela. Ricu kao preklana bela telad. Zaudara mi dusa na bezbroj najlepsih ociju.
Na slavoluke i luke. Na lutke i belutke. Ricu mi prazne boce u glavi. Molim da neko razume ove dobre trenutke
kad lezim na mokroj travi sa suzama suvim i plavim.
Molim da neko razume sto imam u mesu sume i neba rumen grumen, dok cutim ovako glasno i urlam ovako cutke.